29. listopada dan je sv. Andrije (Andrzejki, Jedrzejki ili Jedrzejowki). Noć s 29. na 30. noć je proricanja budućnosti. Riječ je o djevojačkim proročanstvima usko vezanim uz ljubav i brak (ako hoćete).
Teorije o porijeklu tog običaja povezuju ga s pretkršćanskim jesensko - zimskim svečanostima u čast mrtvih i vjerovanja da su nadzemaljske sile posebno prisutne među ljudima u to doba godine. Pomoću njih obični smrtnici se pretvaraju u vidovnjake...
U crkvenom kalendaru taj dan je prijelomni jer do Božića nije više poželjno pripremati zabave a od davnine se vjeruje da su takvi prijelomni datumi naklonjeniji proricanju budućnosti.

Najrasprostranjenije je bilo proricanje iz voska koji se topio i lijevom rukom lijevao kroz otvor starinskog ključa u posudu s hladnom vodom, te su se uz svijetlos svijeće promatrale sjene koje su tako nastali oblici bacali na zid. Iz tih sjena otkrivala se sudbina...
Na površinu vode stavljele su se dvije igle a djevojke su zadržavajući dah promatrale da li se one približavaju što je značilo skori susret sa ženikom.
Postojali su i predmeti koji su simbolizirali brak (prsten), samostan (križ), vanbračno dijete (lutkica ili duda) ili usidjelicu (list). Te su simbole svoje budućnosti skrivale ispod šalica i nasumice izabirale jednu.
Na dan sv. Andrije mnoge su djevojke smišljale muška imena te ih zapisivale na papiriće i stavljale ispod jastuka. Sutradan ujutro izvlačile su ime svog budućeg...