On vodi mene u noć
Ruka mu je mala topla mekana
On vodi mene u noć
Oči mame prazne plave vodene

On pruža meni iz noći
Otrov vina riječi osmijeha
On.
Taman.
Svirep.
Nepoznat.
ja skrivam svoju dušu od njega.

On grli moje tijelo
i pije pije moje usne
i pleše pada pijan moje krvi

I čeka
Čas da se moje tijelo mrtvo sruši ispruži
i on da zgrabi moju bijelu dušu
i s njome jurne sjekne kroz noć brz i crn ko vrisak

***

Izgubljen

Ja sam ostavio šum svjetla i ljude
Bježim pognut pokraj mrtvih kuća
Muzika zaostaje i za mnom zadnji zvuk se kida
Svjetiljke i zvijezde redom gasnu.
Tama
oko mene stoji
Ćutnja raste.
Ja se gubim crn
i koraci se moji krše
svrše
bezglasni.
Ja sam tama
ćutnja stajanje.
Moja duša tone u dubine noći
i ko zvuk se rasiplje
i mre.

Negdje netko plače
gorko?

***

Jedanput i ja ovako ružan kako jesam...

Jedanput i ja ovako ružan kako jesam
zadobio sam ljubav jedne žene osmijehom na licu
osmijehom u kojem je bilo toliko ljubavi, ah toliko
ljubavi da je i moje ružno lice zasjalo ljepotom u
preobraženju.

Jedanput i ja ovako ružan kako jesam
zadobio sam ljubav žene svojim tijelom
što (ugledav je) svom težinom težilo je k njoj i
zanijelo se za njom dajući se

I njezino se lice obasjalo u plamenu buknulu iz srca.